NIKOLINJE 2023

NIKOLINJSKA PROSLAVA, 02.12.

LB-Oßweil, Fellbacherstr. 26., Mehrzweckhall

U 14.00 do 17.00 sati spremali smo dvoranu! Ulaz je bio od 18.30 sati! Sve ulaznice su bile prodane već mjesec dana prije. Dvorana je bila krcato puna. Preko osamstotina! Nastupili su djeca iz hrvatske dopunske nastave sa prigodnim programom kojeg je pripremila njihova učiteljica. Potom je nastupio naš folklor „KUD Branimir“! Nakon toga „Slavuji“ su sa dvije pjesme pod vodstvom Monike i na orguljama Mathilde Peter, pozvali svetog Nikolu, koji je svoj djeci (300) podijelio poklone! Nakon toga slijedila je zabava s grupom „Unikum Band“ i pri kraju Željko Ćorluka zapalio je sve prisutne s nekoliko pjesama! Sve je bilo izvanredno veselo i zabavno sve do iza dva sata slijedećeg dana.

SMOTRA CRKVENIH ZBOROVA

SMOTRA ZBOROVA U WAIBLINGENU - 25.11.

Putovali smo autobusom od Bärenwiese do Waiblingena (46 pjevača, voditeljicom Monikom, sviračicom Mathildom i župnikom fra Antom).

Okupljanje je bilo oko 11.00 sati, a potom misa u 12.00 sati.

Došlo je samo jedanaest zborova iz cijele Njemačke. Nakon mise bilo je izvlačenje kada koji zbor nastupa. Naši su nastupili prvi sa pjesmama: „Svetoj žrtvi uskrsnici“ i „Ero s onog svijeta-završno kolo“. Bilo je fantastično! Mnogi su mi rekli da su naši bili odlični. Kad su svi zborovi nastupili slijedilo je zajedničko druženje uz jelo i piće u obližnoj crkvenoj dvorani!

DJEČJA I OBITELJSKA MISA 19.11.2023

DJEČJA I OBITELJSKA  MISA - 19.11.

Danas cijelu misu su pjevali „slavuji“, (koji slave 10-godišnjicu) pod ravnanjem gospođe Monike Peter, na orguljama Mathilda i Aurelija, dvije Klara (klasična gitara i vijolončelo), dva Mateja (električne bas gitare), dva Marka (bubnjevi i klasična gitara i Luka Perković (klasična gitara). Na početku mise „slavuji“ su pjevali: „Ora et labora“ što znači „moli i radi!“ govori se: „Ne laži, ne kradi, moli se i radi, priđi i pomogni, nikome ne odmogni, pjevaj i neka Bog te vodi. Blagoslovljen tko tu hodi, put je samo jedan, biti njega vrijedan… Ora et labora znaj to je put u vječni raj i život nije kraj i moliti raditi! Uzmi križ i nosi ga…put u raj nije posut ružama!“  To je za svakoga zadatak! Vi , djeco, danas propovijedate pjevajući! Rekao je župnik u propovijedi! I dalje su pjevati: „Ostani tu, Gospodine i Tvoj mir u nama!“ I: „Slavit ću te dan i noć…Slavit ću te dan i noć..!“

Rekli smo da je Bog svojom rukom stvorio sve! I vi to pjevajući kažete: „On u ruci drži svijet i nebeski svod, naš Bog. On je silan Bog! U sili i snazi tko je moćan kao On, naš Bog. On je silan Bog! On ti daje vječni život ili oduzima dah i bez Nega i bi bio samo pepeo i prah! On je dao svoga Sina kao vječni znak.“ I zato: „Mi želimo uzdić Isusa, visoko da cijeli svijet vidi ga. Snaga je ime Njegovo, jedini put do Neba!“ Župnik je još na temelju biblijskih čitanja govorio o vrijednoj ženi koja rukama radi da bi privrijedila za svoju obitelj. Ruke su vrijedne ženi i muškarcu također. Kad raširimo ruke time pokazujemo križ koji je znak žrtve, a kad ih sklopimo da nekoga zagrlimo, onda njima pokazujemo ljubav. I Bog ima ruke! On je rukama sve stvorio i snažnom rukom je izbavio svoj narod iz Egipta. Isus je rukama liječio i grlio djecu. Njegove ruke su bile probodene na križu za nas i za naše spasenje. U prispodobi iz evanđelja govori se kako su dvojica umnožili svoje talente radeći rukama i bili nagrađeni, a treći je zakopao svoj talenat i nazvan je slugom zlim i lijenim i zato je bio kažnjen. I mi trebamo rukama i radom umažati svoje sposobnosti kako bi napredovali i nešto postići u životu, a ne ljenčariti i ništa za sebe i za svoje privrijediti! Eto, djeco, vama je Bog dao talente - sposobnosti za pjevanje i vi to koristite za svoj ponos, ponos svojima i našoj zajednici a na slavu Božju! Zato ste vi naš ponos i Bog vas blagoslovio! Zaključio je župnik u svojoj propovijedi!

SLAVLJE PRVE SV. PRIČESTI 2023.

SLAVLJE PRVE SVETE PRIČESTI 01.07.2023. u Friedenskirche-Ludwigsburg!

Moto današnjeg slavlja je: „Tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao!“Ovo primati ili primiti ima više značenja i načina! Kad je Isus slao svoje učenike da propovijedaju Radosnu vijest – Evanđelje, onda im je rekao: „Tko vas prima, mene prima!“ I u kuću u koju uđu i prime ih neka reknu: Mir vam i taj mir neka ostane u toj kući, a tko ih ne prime neka otresu i prašinu s nogu i odu. I svima Isus govori ako primite bilo koga tko je potreban vaše pomoći, to ste učinili meni! I kada molimo ili bilo što radimo samo za sebe, Isus je rekao: primili su svoju plaću!Draga djeco, vi danas prvi put u vašem životu primate Isusa u kruhu gdje se on preobrazio da ga možemo lako primiti. Kad primite u pričesti Isusa, primit ćete i onoga koji je Isusa poslao, a to je Otac Nebeski.U ulaznoj pjesmi vi sa slavujima ste pjevali:„Maranatha, dođi Gospodine!“ Vi ste već pozvali Isusa da dođe k vama! Vi to želite da Isus dođe k vama! Vi ste se za to dugo spremali. Prekjučer ste se ispovjedili i pripremili sebe, svoju dušu, da Isus dođe k vama.„Dragocjena Kristova krv, od grijeha čisti me!“ pjevali ste potom na početku mise. Dragocjena krv Kristova oprala je vašu dušu i Isus može doći! „Gospodine, Ti si pastir moj: ni u čemja ne oskudijevam.. krijepiš dušu moju. Stazama pravim Ti me upravljaš. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga....zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom!“To je veliko što nam Isus daje jer nas voli! Zato Njemu pjevamo, Njega slavimo. On je naša radost. Njegova velika ljubav nek nam bude cilj!„Isus mi smo tvoji a Ti si naš1Isuse istina Ti si, put život naš! Mi smo djeca tvoja, usred nespokoja!“ „Gospodine pomozi nam da Te više ljubimo! Gospodine pomozi nam da se više ljubimo!“ Tako ćemo pjevati!„Kruh koji dijelimo dobivamo mi, kruh je jedan jedemo ga svi!“ „To je pravi kruh, kruh ljubavi koj nam daje Bog, dijelimo ga svi.!“„Mi želimo uzdić Isusa!“Sve ćete to danas pjevati Isusu! I sve je to lijepo što ćemo danas slaviti i Isusu Bogu pjevati! To će vam ostati u dugom sijećanju. Gledat ćete slike sa ovog slavlja i dugo poslije. Ovo se više neće ponoviti. To je jedinstveno u vašem životu. To ste zaslužili i dostojni ste toga da ćete Isusa primiti i to proslaviti cijeli današnji dan. Ali draga djeco i dragi roditelji! Isus nam je to sve dao i zaslužio za nas svojim životom i smrću i uskrsnućem ne samo za danas, nego za cijeli naš život. Svetu pričest je ustanovio za one koji žele imati vječni život! Hoćete li i dalje biti dostojni primati Isusa da zadobijete Vječni Život? To ne ovisi samo o vama nego više to ovisi o vašim roditeljima. Sve su vaši roditelji učinili da ovo vaše slavlje bude lijepo i nezaboravno. I mi svi zajedno s vama, „slavujima“, Monikom, Mathildom, Aurelijom, Matejem i...to smo učinili, da ovo slavlje bude lijepo i nezaboravno. Je li to dovoljno? Hoće li ostati samo na ovome? Hoćete li i dalje primati ono što je za vječni život. Hoćete li i dalje primati Isusa i pričest koja nam koristi za vječni život? To u prvom redu sada ovisi o vašim roditeljima hoćete i dalje biti povezani sa crkvom, Bogom, Isusom i hoće li vaš život ići za onim zbog čega se on žrtvovao, a to je da nam dadne Vječni život! Isus u današnjem evanđelju kaže da je to važnije nego išta u našem životu. Da nam on treba biti važniji nego i otac i majka. „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.“ Kaže Isus. Što znači »biti dostojan Isusa«? Poruka je jednostavna. Biti dostojan Isusa znači dati mu prednost pred svime i pred svima, na način da u životu ne slijedimo ničiji drugi nego njegov put spasenja. Je li to uopće moguće? Pa je za onoga tko to prihvati. A mnogi su to prihvatili! – sveci, svećenici, redovnici i redovnice koji su sve ostavili i pošli za Isusom kao njegovi apostoli!

IZLET S PRVOPRIČESNICIMA I RODITELJIMA u Tripsdrill - 03.07.

Kao i svake godine, prvopričesnici sa svojim roditeljima idu na jednodnevni izlet u zabavni park Tripsdrill u ponedjeljak nakon slavlja prve svete pričesti. Tako su i ove godine išli oni koji su mogli i željeli. Od 09.00 do 18.00 sati mogu ostati koliko žele u zabavi i igri. Vrijeme je, hvala Bogu bilo baš idealno. Nije padala kiša a bilo je poluoblačno, ni hladno ni prevruće.

Proslava patrona zajednice "Sv. Petar i Pavao"

U subotu 08.07.2023. slavili smo patrona naše zajednice u Ludwigsburgu Sv. Petar i Pavao! Nastupili su: naš crkveni zbor i folklor KUD " Branimir". Posebni gost je bio Mate Bulić! U pauzi su nastupili Alen i Dražen. Admosfera i zabava bili su izvanredni, posebni! Posebno kad je nastupio Mate. On je poznati ljubimac svake publike "kralj dijaspore"!

Sv. Potvrda 17.06.2023

  SLAVLJE SVETE POTVRDE U Friedenskirche, 17.06.2023. Četrdeset i jedno mladića i djevojaka iz naše zajednica primilo  je sakramenat svete potvrde! Djelitelj svete Potvrde bio je  Regens Msgr. Andreas Rieg. Uvodnu pjesmu: "Duše sveti, dobro došao" pjevao je naš crkveni zbor. Potom je Msgr. Regens započeo slavlje pozdravom. Župnik je zatim pozdravio preslavatelja Regensa. Nakon toga krizmanica Emili Magalenić uputila je pozdrav u ime krizmanika. Prvo čitanje čitala je krizmanica Viktorija Grabovica, a drugo krizmanik Manuel. Evanđelje na njemačkom i propovijed imao je msgr. Regens. Nakon toga slijedila je podjela sakramenta Potvrde. Za vrijeme podjele zbor je pjevao "Izlij Duha svoga" i "Dođi duše sveti!" Molitvu vjernika predmolili su krizmanici. Prikaznu pjesmu "Duše sveti dođi sa vatrom" pjevao je zbor i pričesnu "Krist na žalu!" Pri završetku slavlja Dado Terzić je uputio riječ zahvale monsinjoru Regensu i uručio mu poklone, a također u ime roditelja, župniku fra Anti te Moniki voditeljici zbora. Završna pjesma je bila "Velik si". Na samom kraju bilo je zajedničko fotografiranje i razlaz! Crkva je bila potpuno ispunjena vjernicima. Vrijeme i sve je, hvala Bogu, bilo idealno!

HODOČAŠĆE U SVETU ZEMLJU

Hodočašće Hrvatske katoličke Zajednice Ludwigsburg
u Svetu Zemlju

Hrvatska katolička Zajednica Ludwigsburg više je puta hodočastila u Isusovu domovinu. Posljednji put evo od 18. do 25. veljače 2023. god. I ovoga puta u organizaciji renomirane hodočasničke agencije Ichtis Travel iz Splita. I ovoga je puta duhovni voditelj bio fra Miroslav Modrić. Duša i organizator hodočašća je i ovoga puta bio fra Ante Maleš, dušobrižnik hrvatske katoličke zajednice u Ludwigsburgu i Korntalu. Bilo je ukupno 90 hodočasnika, podijeljenih u dva autobusa. Kao i obično, hodočašće traje osam dana. U tom razdoblju obiđu se sva važnija mjesta povezana s Isusom i Njegovim navještajem Radosne vijesti – Evanđelja. Tako smo i ovoga puta učinili, iako je bilo nekih manjih nemira u toj od pamtivijeka nemirnoj zemlji.

Prvi dan, subota. Ujutro pođosmo do zračne luke u Stuttgartu te se uredno prijavismo za lete i onda poletjesmo za Carigrad. Poslije prizemljenja u Tel Aviv, poslije gotovo dvosatne vožnje autobusima, oko deset sati navečer prispjesmo u Nazaretu, u hotel i predjelu zvanom Nazaret Ilit, tj. Nazaret Gornji. Poslije večere se smjestismo u lijepim sobama na zasluženi počinak. Let je naime bio s presjedanjem i čekanjem.

Drugi dan, nedjelja. Naš hodočasnički put Isusovom domovinom, raspoređeni u dva autobus (prvi 40, drugi 50 hodočasnika), započeli smo Kanom Galilejskom. Među hodočasnicima je naime bilo trideset mladih, osamnaest bračnih parova i više njihove djece, pa smo htjeli najprije njihovim blagoslovom započeti naše hodočašće, baš kao što je i Isus svoje javno djelovanje započeo upravo u Kani, na proslavi zaruka, tj. vjenčanja. Kako su katolička crkva i svetište bili zatvoreni, spustili smo se do grčkog svetišta i u njegovu lijepom predvorju izdvojili bračne parove. Poslije fra Mirova kratkoga nagovora o važnosti, radosti i poteškoćama obiteljskog života i Božje zaštite svakog bračnog para, očitovane i u Kani Galilejskoj, fra Ante i fra Miro su sve bračne parove pojedinačno blagoslovili. Tim povodom je bilo i suza u očima roditelja i njihove djece, koja su ih pratila i gledala s puno ljubavi. Poslije toga iskustva vratili smo se u Nazaret, u Svetište Naviještenja. Najprije smo obišli i pogledali mnogobrojne Gospine mozaike u dvorištu oko crkve, među kojima je najprije postavljena Gospa Bistrička, koja se tu nalazila joiš -dok je fra Miro živio u tom svetištu. Kasnije su postavljene i ove tri: Gospa Kondžilska, Gospa Olovska i Gospa Trsatska. Posebno smo pogledali lijepi kip djevojčice Marije, Isusove majke, koji se nalazi nad pokrajnjim ulazom u Baziliku, s južne strane. Djelo je to mladoga talijanskog umjetnik, nekoć udaljena od Crkve. On je za izradu toga kipa čitao Evanđelja, obilazio crkve, slušao iskusne, o svemu tome razmišljao i tek onda se dao na posao. Do kraja toga osjetljivoga umjetničkog rada Isusova majka Marije ga je tolika privukla da ga je to dovelo Bogu. Postao je dijete Božje, kršćanin. Tu čovjek pomisli kako je mladi umjetnik vjerojatno htio na brzinu nešto zaraditi, ali je na tom putu našao najveću dobit – Boga i Vječnost, pa mu ništa druga nije ni trebala. Odmah potom smo ušli u Baziliku. Najprije smo, uz vrlo malo riječi, pohodili Špilju Navještenja i tu ostali klečeći u šutnji, otvoreni Isusovim riječima i onom tihom i osobnom poticaju Duha Svetoga. Time ispunjeni, uspesmo se u Gornju crkvu, onu za mjesnu župnu zajednicu te duhom kratko sudjelovasmo na župnoj nedjeljnoj sv. Misi za okupljene mjesne kršćane katolike – Arape. Na arapskom jeziku. I onda prijeđosmo dvorište i odosmo u Crkvu sv. Josipa, odnosno Isusovu kuću othrane. Na ulazu smo zastali uz reljef Gospe Sinjske te poljubili ili pomilovali našu dragu Gospu, koja se tu nalazi od studenoga 2018. godine. Tu je fra Miro kratko objasnio kako je uopće došlo do toga da se i Gospa Sinjska vratila u svoj zavičaj. A to nipošto nije bilo ni lako i jednostavno. To je učinila samo upornost i ljubav za Gospu od Milosti, odnosno Čudotvornu Gospu Sinjsku. Najbolje je reći, kako je i sam fra Miro i rekao: „To je ona sama učinila, drugi su bili samo sredstvo!“ Sv. Misu u lijepoj crkvi je predvodio fra Ante, a fra Miro propovijedao o Svetoj obitelji i Božjim porukama za nas i naše obitelji danas. Kako smo svi samo ljudi, opet smo imali kratki odmor za molitvu i okrjepu te onda pođosmo na nedaleko Brdo Tabor. Smireno se povukosmo među povijesne samostanske zidine uz samu Baziliku. Tu nam je fra Miro objasnio važnost ovoga mjesta – Isusova preobraženja, kad su trojica izabranih na trenutak vidjela Isusovo božansko lice zbog čega su poželjeli tu ostati zauvijek. Taj doživljaj više nisu zaboravili, do ponovnog susreta u Nebu! Onda uđosmo u Crvku i pogledasmo njezinu ljepotu, posebno malu ‘kriptu’ s lijepim i znakovitim mozaicima četiriju Isusovih ‘preobraženja’. Bacili smo pogled i na krovne grede hrasta lužnjaka iz naše Slavonije. Poslije toga smo se našli na terasi pored Crkve i radovali se lijepoj okolici na sve četiri strane: od Karmela na zapadu, Hermona na sjeveru, Jordana na istoku i Samarije na jugu. Potom se vratismo u naš lijepi hotel.

Treći dan, ponedjeljak. Ustajanje, koferi u autobusima, doručak i put na Genezaretsko jezero. Fra Ante, poznajući dobro svoje stado, drži ga je cijelo vrijeme na okupu u obiteljskom raspoloženju. Najprije smo bili na Brdu blaženstava i tu čuli glavni sadržaj Evanđelja u Isusovu Govoru na gori. Potom se spustismo u Svetište umnažanja kruhova i onda Petrova primata, obadva na obali Genezaretskog jezera. Potom pođosmo u Kafarnaumu gdje smo slavili sv. Misu. I ovdje, kao i na ostalim mjestima, fra Ante je predvodio Misno slavlje, fra Miro je propovijedao i objasnio sadašnjost i prošlost mjesta, jer je tu i sam živio. S posebnim naglaskom da je to Isusov grad, da je baš u tom gradu Isus navijestio da će zauvijek ostati s nama u Euharistiji, u Posvećenom kruhu. Zato smo i slavili sv. Misu Euharistije. Poslije smo otišli u Magdalu i dali hodočasnicima sat vremena za odmor, osvježenje i ostalo. I onda se u tri sata vratismo na Genezaretsko jezero, na brod. Boraveći sat vremena na tom jezeru, čitali smo evanđeoske tekstove povezano s Isusom i jezerom. Pogledali smo i i objasnili cijelu poznatu nam i lijepu okolicu. Potom se uputismo u Betlehem. Do pola puta se vidjelo kuda prolazimo onda nastupi mrak i dolazak u Betlehem. Kršćanski hotel se nalazi malo niže od Špilje mlijeka. Taman dostatan za našu cijelu skupinu. Jednostavan, čist i primjeren svojoj svrsi. U njemu smo se osjećali kao u svojoj obiteljskoj kući. Bili smo naime sami.

Četvrti dan, utorak. Najprije pođosmo u Baziliku Isusova rođenja. Čekali smo gotovo dva sata za ulazak u samu Špilju rođenja. Za to smo vrijeme čuli povijest mjesta, gradnje, rušenja i čuvanja i održavanja svetišta od onih prvih početaka. Isusovo čudesno rođenje je samo znak neizmjerne Božje ljubavi za sve nas djecu Njegovu. Spustivši se u špilju s vjerom, poštovanje i ljubavlju smo poljubili Davidovu zvijezdu, simbolično mjesto Isusova rođenja. Potom smo slavili sv. Misu u franjevačkoj Crkvi sv. Katarine, naslonjenu na Baziliku Rođenja. U lijepom klaustru franjevačkog samostana, u kojem je svoje posljednje dane proživio i naš fra Miro, a nalazi se neposredno uz Crkvu sv. Katarine i Bazilike Rođenja, u njegovu središtu smo vidjeli najslavnijeg Dalmatinca – svetoga Jeronima. I onda napustismo to drago nam svetište te laganim hodom odosmo u nedaleku Špilju mlijeka. Tu smo čuli i zgodu koja završava: „Ne ozdravi bolesno dijete drvo barke nego vjera Marte!“ Potom smo hodočasnicima dali slobodno vrijeme za molitvu, ručak, kupovinu. U tri sata smo se uputili u Ain Karem gdje smo najprije pohodili mjesto Pohođenje BD Marije rodici Elizabeti, kojoj je nerođeno dijete zaigralo od radosti na pozdrav djevice Marije, koja je pod srcem nosila Jedinorođenca. Potom smo se spustili na mjesto rođenja sv. Ivana Krstitelja u kojoj se sjetismo da je Bogu sve moguće, čak da i nerotkinja rodi. Crkva sv. Ivana se obnavlja, ali smo mogli doći do same špilje koja čuva uspomenu na Ivanovo rođenje. I onda se vratismo u naš hotel u Betlehemu.

Peti dan, srijeda, Pepelnica. Ujutro u osam sati uputili smo se na Maslinsku goru. Putovanje je trajalo više od sat vremena. Bio velik promet na cestama. Počeli smo s Betfagom, mjestom gdje je, na Cvjetnicu, započeo svečani Isusov ulazak u Jeruzalem. Tu smo imali sv. Misu. Objašnjeno nam je značenje i razlog Isusova ‘svečanoga’ ulaska u Jeruzalem – na magarcu. Na kraju smo blagoslovili pepeo kojim je fra Ante ‘pepeljavao’ stavljajući svakomu hodočasniku križ na čelo, da se pepeo ne prospe po podu – kako nam je tiho napomenuo fratar, čuvar svetišta. Svetište je u cijelosti lijepo obnovljeno. Odatle je pošla Isusova procesija na Cvjetnicu. Na tom prostoru smo vidjeli malo naselja koje su franjevci ne tako davno podigli za kršćane, da se ne izgube u masama muslimana, ponekad i nasilnih. Potom pohodismo mjesto Isusova Uzašašća i s apostolima gledasmo u Nebo, koji su s čežnjom ispraćali Učitelja. Pohodili smo naravno i Crkvu Očenaš i tu izmolili najljepšu molitvu, molitvu u kojoj Boga nazivamo svojim Oce. U crkvi smo vidjeli i Očenaš napisan na hrvatskom jeziku. Potom se, uz najstarije židovsko groblje, spustili na mjesto Isusova plača nad Jeruzalemom i sjetismo se da Isus i za nama plače ako ne čujemo i ne prihvaćamo njegovu riječ i ne uzvraćamo na Njegovu ljubav. Potom, uz Baziliku Isusove smrtne tjeskobe, dođosmo u Crkvu Gospina ukopa i njezina uznesenja u nebo. Pojedinačno smo prošli uz njezin grob, i vidjeli ploču na koju je bila položena. I tu smo zastali u molitvi povezani s Gospom – našom Majkom.

Kako je već bilo vrijeme odmora i ručka, otišli smo u Austrijski hospicij u Ulici boli (Via dolorosa) i tu ostali malo više od sat vremena. Potom se vratismo do svetišta Isusova bičevanja i Isusove osude i odatle započesmo Križni put ulicama Jeruzalema, boreći se s prolaznicima i prodavačima za prostor. I tako dođosmo u Baziliku Uskrsnuća. Stali smo u dugi red i čekali na ulazak u Isusov grb, koji je postao slavan jer je treći dan ostao prazan. Bazilika se obnavlja, svijeta je u njoj puno pa je i naše čekanje potrajalo. No što je to u usporedbi s tim da smo dodirnuli i poljubili ploču nad Isusovim grobom?! Prije zatvaranja Bazilike u 19 sati uspjeli smo pohoditi i Kalvariji, te vidjeti tu ostarjelu stijenu odozgor i sa strane. I onda se spustismo u Kapelu našašća Križa, gdje je sv. Jelena pronašla dio Isusova križa. Prije zatvaranja Bazilike smo izišli i gledali ceremonijalno zatvaranje vrata Bazilike. Poslije toga se uputismo do autobusâ kraj Jafskih vrata te se spustismo u Getsemanski vrt, u Baziliku Isusove smrtne tjeskobe. Tu smo, s Isusom živim među nama – u onom Presvetom Kruhu, koji se nalazio na oltaru iznad litice koja čuva uspomenu na Njegovo znojenje krvlju, imali klanjanje.  Završili smo ga Njegovim blagoslovom svih nas, i svih onih koje smo nosili u svom srcu. Ljubazni franjevci su nam na odlasku dali po malu grančicu masline za uspomenu i sjećanje na Isusa u Getsemanskom vrtu. I onda ne puno prije deset navečer dođosmo u naš hotel. Bio je to najbremenitiji i najnaporniji naš hodočasnički dan. Poslije večer odosmo na zasluženi počinak.

Šesti dan, četvrtak. Ovaj dan smo započeli slavljenjem sv. Misu u Bazilici Uskrsnuća, u 10 sati, u Kapeli Isusova ukazanja majci. Lijep je i duhovan doživljaj biti na tako svetom mjestu. U toj kapeli franjevci se u pola noći sastaju na molitvu, a i više puta po danu. Tu je živio i naš duhovni voditelj fra Miro. Poslije sv. Mise smo dobili malo vremena za osobno razgledanje Bazilike, molitvu ili razgledanje Staroga grada. Fra Ante i fra Miro su otišli u Samostan sv. Spasitelja predati novac za pomoć Kustodiji za kršćane u Siriji, pogođenima nedavnim silnim potresom. U ime Samostana Gospe od Zdravlja fra Miro je predao 2.250, €, u ime Samostana Gospe Sinjske, dar jednog dobročinitelja, 10.000, €, a u ime Župe sv. Ante u Prugovu 600, $; fra Ante je predao 1.000, € u ime svoje župne zajednice u Ludwigsburgu. Po dogovoru, svi smo se našli ispred Jafskih vrata, mjesta gdje je mučen i zapaljen sv. Nikola Tavelić sa svojom braćom, i onda krenuli prema Sionu, uz zapadne zidine Staroga grada. Usput je fra Miro ponešto objašnjavao, pozivao nas da pogledaju zidine, najstarije naselje ispred zidina, Betlehem u daljini na jugozapadu. I tako dođosmo do franjevačkoga groblja s desen strane – u kojem je fra Miro želio biti pokopan. Ispred Sionskih vrata, na južnoj strani zidina, malo smo zastali i vidjeli na zidinama tragove rata za stvaranje Države Izraela 1948. I onda krenuli desno, do Dvorane Posljednje večere. Usput smo vidjeli franjevački prostor sa svetištem koje nazivamo Uz Dvoranu/Ad Coenaculum, mjesto koje je došle u ruke franjevaca i kršćana zaslugom, mudrošću i snalažljivošću fra Jeronima Mihaića. Nismo u nju svraćali jer nismo mogli dobiti vrijeme za sv. Misu. Prošli smo uz Crkvu Gospina usnuća s desne strane, koja je trenutno zatvorena jer se obnavlja. I onda došli do Dvorane Posljednje večere, srca franjevačke nazočnosti u Svetoj Zemlji. Dvorana je još za Turaka pretvorena u džamiju. Rođenjem Države Izraela nije više džamija, ali ni vraćena zakonitim vlasnicima – franjevcima i Katoličkoj Crkvi. Tu smo se riječju, mislima i osjećajima sjetili prevažnoga događaja: Isusove Posljednje večere u kojoj je, u prilici kruha, zauvijek ostao s nama. Živ živcat! To je i mjesto silaska Duha Svetoga poslije Isusova Uzašašća pa smo upravo taj tekst pročitali i pomolili se u šutnji, za ustrajnost snagom Duha Svetoga na Božjem putu. Poslije toga smo se uputili kroz Židovsku četvrt Staroga grada i spustili do Zida plača, odnosno Zapadnog zida ravni na kojoj je kralj Herod podigao Hram. To je najsvetije mjesto židovskog naroda, jer je najbliže mjestu nekadašnjeg Hrama, od kojega nije ostao ni najmanji trag. U Betlehem smo se vratili malo posije pet sati s namjerom da hodočasnici dobiju vrijeme kupiti još pokoji suvenir. Međutim, zbog nekih nemira sve je bilo zatvoreno. Ipak smo oko osamnaest sati napustili hotel i pješice se uputili pred Baziliku rođenja. Bilo je jako hladno. To smo svi osjetili. Neki su se mudro obukli neki pak ne, pa su uskoro počeli ‘šmrcat’. U devetnaest sati smo u franjevačkom gostinjcu Casa nova imali večeru i naše oproštajno druženje. To je učinjeno da i time pomognemo i franjevačkoj zajednici, a i mladim župnim folklorašima koji su poslije objeda nastupili – na radost i veselje svih. U naš hotel smo se vratili malo prije deset sati navečer. Donekle, i umorni. Barem mi stariji.

Sedmi dan, petak. Kao i obično, posljednji dan idemo u Judejsku pustinju i na Mrtvo more. I opet pođosmo u osam sati ujutro. Najprije smo se zaustavili u Suhodolu Kelt, na vidikovcu zvanom Micpe Jeriho, tj. Pogled na Jerihon. Tu u pustinji, na otvorenu, slavili smo sv. Misu, s otvorenim pogledom na Judejsku pustinju koja je na tom dijelu posebno impresivna. Za oko lijepa, za život gotovo nemoguća. Upravo tu negdje sv. Ivan se postom i molitvom pripravljao da bude Preteča Isusu. I sam Isus je tu postio četrdeset dana. Na tu temu je bila i sv. Misa koju smo slavili. Odatle smo produžili do rijeke Jordan, na mjesto gdje je sv. Ivan ‘krstio’ Isusa. Tu smo čitali taj evanđeoski izvještaj i obnovili naša krsna obećanja. Obadvojica franjevaca su svakog pojedinog hodočasnika polijevali tom vodom po glavi. Poneki su pri tom i sami ušli u rijeku. Na dolasku u autobus, a prije puta dalje, hodočasnici su poželili pojedinačni blagoslov pa je fra Miro to i učinio, uz veliko zadovoljstvo, pokoju suzu i mir sviju. I onda se uputismo na Mrtvo more. Kako su tih dana izbili neki nemiri između Palestinaca i Izraelaca, preporučeno nam je da budemo malo oprezniji pa smo stoga izostavili naše uobičajeno odredište na jugu Mora, u En Bokek i povratak preko Arada, te otišli u Kumran. Tu smo ručali i tek ponešto kupili te otišli na plažu toga restorana, na Mrtvom moru. Mnogima se to i nije toliko svidjelo jer je razina mora na tom području silno opala, pa je bilo daleko doći do vode. U En Bokeku je drugačije jer je to donji dio Mrtvog mora u kojem se razina vode stalno održava dovodom vode iz gornjega dijela. No, nismo htjeli riskirati i tu doći. Na povratku u Betlehem zastali smo na Polju pastira te pogledali lijepu kapelu i špilju i sjetili se Božjeg objavljena jednostavnim pastirima čudesnog rođenja Djeteta od Djevice Marije u Betlehemu. I tako završismo naš hod Isusovim stopama u Njegovoj domovini. Još osta dolazak u hotel, večera i spremanje za sutrašnji rani povratak svojim kućama.

Osmi dan, subota. Prva skupina napustila je hotel u tri sata ujutro, druga u šest sati. U Carigradu su obadvije skupine s ljubavlju i poštovanjem ispraćene za Stuttgart, s malim vremenskim razmakom.

hodočasnik

HKZ Sv. Ivan Krstitelj - Korntal

HKZ Sv. Ivan Krstitelj - Korntal

Obavijesti

• Po nalogu iz Biskupije moramo otkazati sve aktivnosti u našim prostorijama kroz mjesec studeni. 
  → 34. priopćenje Biskupije
  
  
• Za svetu misu nedjeljom i srijedom obavezna je prijava u utorak od 9-12 i 16-18 sati na telefon: 01577 9717528.
  
  
• Za vrijeme mise obvezno je nošenje zaštitne maske. 
  
  
• Molimo slijedite upute volontera, kojima i na ovaj način zahvaljujemo na spremnosti u organizaciji misa u ovim posebnim uvjetima. 
  
  
• I dalje vrijedi oprost od obveznog sudjelovanja na svetim misama nedjeljom i blagdanom osobama koje spadaju u rizične skupine, tj. starijim osobama, kao i svim osobama koje imaju kronične bolesti, kao i onima koje u svojoj savjesti smatraju da ne mogu sudjelovati na svetoj misi.
  
  
• Potičemo vjernike da prate svetu misu nedjeljom iz Ludwigsburga putem Zooma. Upute i lozinku možete zatražiti kod župnika fra Ante Maleša.

HKZ sv. Petar i Pavao - Ludwigsburg

HKZ  Sv. Petar i Pavao - Ludwigsburg

fra Ante Maleš župnik i voditelj zajednice		Jasmina Lorenz-Hinderer tajnica

 Pastoralno vijeće:

Naslovnica

TJEDNI RASPORED

MISE ZORNICE SVAKI DAN KROZ TJEDAN

LUDWIGSBURG, Dreieinigkeit, u 06.00 sati!

22.12. - ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

LUDWIGSBURG, Dreieinigkeit, u 11.45 sati

KORNTAL, St. Johannes u 13.30 sati

____________________________________________________________________________________________________

Cijelu slijedeću godinu 2025 imat ćemo nedjeljne sv. mise u Friedenskirche! Osim: 26.07. i 18.10. kad je subotom! I: 19.01.; 02.,09.,16. i 23.02.; 02.,09.,i 16.03.; 11. i 25.05.; 29.06.; 14. i 28.09.; 12.10. i 07.12. kad imamo u Schlosskirche!

13. UTORAKA sv. Anti od 18.03. do 10.06.2025.

LUDWIGSBURG, u HKL., Marktplatz 5. u 18.45 sati: pobožnost i sv. misa!

Cijelu slijedeću godinu 2025 imat ćemo sv. mise u Friedenskirche!

ČETVRTAK:

LUDWIGSBURG, Dreieingkeit, Marktplatz do kraja ove godine 2024.

u 18.00 sati: krunica, sv. misa, klanjanje i blagoslov s Presvetim

u 19:00 sati: Probe zbora petkom u Schorndorferstr. 31.

Cijelu slijedeću godinu 2025. imat ćemo:

ČETVRTAK:

LUDWIGSBURG, u HKL., Marktplatz 5.

u 18.00 sati: krunica, sv. misa, klanjanje i blagoslov s Presvetim

u 19:00 sati: Probe zbora

u Korizmi /od 06.03. do 10.04.25./: Put križa i sv. misa u 18.00 sati!

PETAK:

KORNTAL, Lembergstr. 7. od 27.09.2024.

VJERONAUK:

u 14.30 sati: I.,II. i IV. razred

u 15.15 sati: V.-VII. razred

LUDWIGSBURG, BSH, Schorndorferstr.31

u 17:30 sati: Proba malog folklora "Hrvatsko sunce"

u 18:30 sati: Proba srednjeg folklora "Hrvatsko sunce"

u 20:00 sati: Proba velikog folklora "KUD Branimir"

SUBOTA:

Do kraja ove godine 2024., vjeronauk će biti stalno u BSH, Schorndorferstr. 31.  I u novoj godini 2025 vjeronauk će biti stalno u BSH, Schorndorferstr. 31., jer će se crkva renovirati pa nećemo ni mise moći imati u Dreieinigkeit, nego u Friedenskirche cijelu 2025. godinu.

VJERONAUK I PROBA SLAVUJA:

SVAKE SUBOTE -od 21.09.24. do kraja lipnja 2025. godine.

LUDWIGSBURG - BSH, Schorndorferstr. 31.

u 10:00 sati: VJERONAUK - PRVOPRIČESNICI, I., II. i IV.  r.
u 10:40 sati: PJEVANJE    - "SLAVUJI"
u 11:20 sati: VJERONAUK - KRIZMANICI,  V. - VII. r.

HRVATSKA NASTAVA KOORDINACIJA STUTTGART

Korntal: Katarina Dominković / Ludwigsburg: Anita Tot

E-MAIL: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. / Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

MOBITEL: Katarina Dominković: +491628428256;

               Anita Tot: +385994168956

Sv. mise i pobožnosti

  Dreieinigkeitskirche

  Marktplatz 3. LUDWIGSBURG

  NEDJELJOM I BLAGDANOM:

  Sv. misa u 11.45 sati

  u HKL, Marktplatz 5.:

  UTORKOM:

  13. utoraka sv. Anti

  od 18.03.2025. u 18.45 sati

  ČETVRTKOM:

  Krunica, misa, klanjanje i blagoslov s Presvetim u 18.00 sati do kraja ove godine, potom u 2025. g. u HKL, Marktplatz 5.

  i U korizmi četvrtkom:

  put križa i sv. misa u 18.00 sati!

 Slijedeće 2025 godine nedjeljne mise u Ludwigsburgu slavite će se u 11.30 sati u FRIEDENSKIRCHE, Stuttgarterstr. 42. 

 Izuzev: 19.01;02.,09.,16. i 23.02.; 02.,09. i 16.03.; 11. i 25.05.; 29.06.; 27.07.;14. i 28.09.: 12. i 19.10. i 07.12. kad je u Schlosskirche!

  Kirche St. Johannes Ev.

  Lembergstr. 7. KORNTAL

  NEDJELJOM I BLAGDANOM:

  Sv. misa u 13.30 sati

   U korizmi put križa prije mise!